Dolaskom toplih dana nastaju i poteškoće s odijevanjem, odnosno s razodijevanjem i dolaskom u crkvu (posebno na vjenčanja). Problem bi se lako riješio kad bi ljudi poštivali bonton i dobar odgoj. Kad bi svatko bio svjestan kamo ide, primjereno bi se i odjenuo. Posebno ženske osobe, bilo odrasle bilo djeca, bilo na misu ili na vjenčanje odjevaju se minimalno kako bi se vidjelo maksimalno, ide se vrlo kratkih suknji, golih leđa i dekoltirano. Žalosno je da se ti ''vjernici'' pozivaju na slobodu opravdavajući se posebno vjenčanjem i na krizme na kojima takve govore kako su one ''lake ženske'' a ne osobe koje imaju svoje dostojanstvo. Većinom se radi o zlouporabi slobode, ili jednostavno o samovolji. I sloboda ima svoje granice. Toliko smijem biti slobodan da ne vrijeđam ili nekršim slobodu drugoga, da svojim ponašanjem ne vrijeđam dostojanstvo osobe, svoje ili tuđe, dostojanstvo mjesta, norme ponašanja, jednostavno bonton.
Čudno je da se neke osobe koje redovito dolaze u crkvu toga ne sjete. Nezgodno je to i opisivati, a kamoli tako se pokazivati pred drugima. Roditelji trebaju i djecu poučavati doličnom ponašanju. Reći će netko: Pa to su djeca! Oni su djeca, a roditelji ih trebaju učiti da usvajaju pravila doličnog ponašanja u najranijoj dobi. Crkva uvijek treba biti prostor svetoga a ne nedoličnog ponašanja koje je povezano s nedoličnim odijevanjem. (Ako u crkvi ikome pretoplo, svećeniku je, jer on ima barem tri puta više odjeće na sebi od velike većine vjernika).
Na kraju, naš način odijevanja govori o nama samima i nije nam svejedno kakav ćemo dojam ostaviti na ljude.
