Vinjani su stara župa Imotske Krajine ali zbog povijesnih okolnosti njezin prostor se mijenjano. Sadašnji naziv župe bio je vezan samo uz vinjansko poljce koje je danas u BiH, a prema predaji župna crkva bila je sv. Kate kod Cvitića mosta.
Strašne odredbe Požarevačkog mira 1718. podijelile su narod i župu Vinjani. Veći dio ove župe ostao je Turcima (Vir, Zagorje i Vinjani) a drugi pripao mlečanima. Ta teška sudbina našeg naroda ne može nikada biti zaboravljena jer se ona i danas na jedan način ponavlja. Također i jedan dio velike Goričke župe (Memedovići i Vrbanj) pripao je mlečanima. Od 1718. Vinjani, Memedovići i Vrbanj postali su dio imotske župe za koje je 1733. g. makarski biskup odredio kapelana koji je stanovao u Imotskom samostanu. Tek godine 1747. ovi prostori postaju samostalna župa Vinjani sa svojim prvim pravim župnikom fra Filipom Martinovićem.
Veza između matice Imotskog i nekadašnje kapelanije Vinjana držala se sve do drugog svjetskog rata. Župnik Vinjana dovodio bi ''vinjanski puk'' u procesiju dva puta godišnje. Oni bi kao posebna zajednica sudjelovali u procesijama na Tijelovo i sv. Antu. Čak su vinjančani i imoćani na Veliki petak imali zajedničke obrede. Danas naša župa sudjeluje u Devetnici Gospe od Anđela kao samostalna župa koja hodočasti svojoj nebeskoj zaštitnici koja je pomogla u oslobođenju našeg naroda od najvećih naših neprijatelja turaka ali možemo reći i od srbo-četnika koji su htjeli vladati i ovim našim krajem.
Povijest župe Vinjani